Poljoprivredno gospodarstvo Huško

Utjecaj komunističkog režima na stanje u Hrvatskoj poljoprivredi

Z a Kraljevine Jugoslavije, Hrvatska je bila sirovinsko područje za razvijenu Europu. Udio poljoprivrednog u ukupnom stanovništvu 30-tih godina XX stoljeća bio je čak 78%, a dohotka poljoprivrede u ukupnom negdje oko 50%!!!!

Nakon Drugog svijetskog rata, invensticijska ulaganja usmjerena su u inustrijalizaciju zemlje, što dovodi do nestašice domaćih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.U tadašnjem novom društveno-političkom i gospodarskom sustavu razvoj klasičnog zadrugarstva ne nastavlja svoj razvojni put jer se takvo zadrugarstvo , kakvo je bilo u zapadnoj Europi i Hrvatskoj prije drugog svjetskog rata, nije uklapalo u novostvoreni komunistički sustav. One zadruge koje su opstale poslije II.rata postaju Opće poljoprivredne zadruge. Ukidaju se bitna zadružna načela kao što je to demokratska zadružna uprava i uvodi se uprava sastavljena od radnika zadruge i seljaka-zadrugara u kojem seljak zadrugar nije ima većeg upliva na bitne odluke.
Također se osnivaju seljačke radne zadruge po uzoru na ruske kolhoze. U ovom modelu kolhoznog tipa zadruge, sva seljačka zemlja zadrugara kao i krupna stoka i druga sredstva , ušla je u zadrugu.Zbog prisile i nemotiviranog rada, te su zadruge doživjele vrlo brzo neuspjeh te je država zbog toga bila prisiljena zakonski omogučiti reorganizaciju tih zadruga i dozvoliti izlazak zadrugara iz tih zadruga.(1953.god)
U 50-ima se pojavljuju savjetodavne službe pod nazivom poljoprivredne stanice. No, razvoj Poljoprivrednih stanica nije se uklapao u tzv. „socijalistički preobražaj sela i poljoprivrede“., te se savjetodavna služba ubrzo gasi i ponovo uspostavlja tek 1991.god.
1953. god. Zakonom o poljoprivrednom zemljišnom fondu opće narodne imovine, seljacima koji su imali preko novo-određenog maksimuma od 10ha , oduzeto je zemljiše koje se podijelilo općim poljoprivrednim zadrugama, iz kojih nastaju kasniji PIK-ovi.Od tog rascjepanja imanja Hrvatskih seljaka , Hrvatska poljoprivreda se nije oporavila do dana današnjeg.

U tih 45 godina komunističke vladavine sustavno su uništavana obiteljska poljoprivredna gospodarstva, uništene su Zadruge u onom njihovom osnovnom smislu i zapostavljen je i uništen bio kakav oblik poljoprivredne savjetodavne službe, što nas dovodi do ovog katastrofalnog stanja u Hrvatskoj poljoprivredi.
ZAPOSTAVLJENI RAZVOJ OBITELJSKE POLJOPRIVREDE JEDAN JE OD BITNIH UZROKA ZAOSTJANJA I SPOROG RASTA SVEUKUPNE POLJOPRIVREDE!!!!!

Poljoprivredna proizvodnja u Hrvatskoj

Zbog razvijenosti poljoprivrednih, vodenih resursa, zemljišta, prirodno-klimatskih pogodnosti, Republika Hrvatska ima velik potencijal u razvitku poljoprivrede. Ta djelatnost ima znatan utjecaj na druge gospodarske djelatnosti, kao što su prehrambeno-prerađivačka djelatnost, trgovina, turizam, promet, energetika, kemijska industriju, pomorstvo i mnoge druge.



Poljoprivreda je važna zbog povećanja zaposlenosti stanovništva i vanjsko-trgovinske bilance, ali je bitna za prehrambeno stanje pučanstva odnosno količinu i kakvoću prehrane. Poljoprivreda je dio ruralnog prostora, bitna je za ekološku ravnotežu, zaštitu okoliša, ali i za očuvanje kulturnih i ostalih tradicijskih vrijednosti.



POVRĆE zauzima samo 72,433 ha ili 5% od ukupnih zasijanih površina Republike Hrvatske. Najvažnije povrće koje se uzgaja na otvorenim poljima u Hrvatskoj je kupus, grah, luk, rajčica, paprika i krastavac, koji se uzgajaju na više od 70% ukupne površine pod povrćem. Godišnja proizvodnja povrća iznosi oko 450 tisuća tona.



Proizvodnju je potrebno povećati za 100% kako bi se u Hrvatskoj osigurala kontinuirana opskrba i samodostatnost potreba za povrćem. Samo je mali dio ukupne proizvodnje namijenjen za tržište s obzirom da je proizvodnja vezana uz preradu, ili je pak namijenjena prodaji na veliko, tržištu ili izravno kućanstvima.


Hrvatska i dalje uvozi enromne količine voća i povrća. Samo je lani uvezeno 98.000 tona povrća , vrijednog više od 90 milijuna dolara, te 167.105 tona voća, u vrijednost od 150 milijuna dolara. Tako je na tržište stiglo čak 10.000 tona rajčice, oko 17.000 tona luka, 20.000 tona jabuka itd.

Tržnice Zagreb -postanak i razvoj

Davne 1242. godine, hrvatsko-ugarski kralj Bela IV bježeći pred Tatarima sklonio se u kulu Lotršćak, na Gornjem gradu ili Gradecu, kojom prilikom u zahvalu za spašeni život i sigurnost daruje Gradecu status slobodnog kraljevskog grada. Od tada Gradec dobiva pravo organizirati sajmište ili tržnicu, te kao slobodni kraljevski grad ubire mitnicu i poreze za vlastiti račun, pa od tada računamo i početak rada tržnice u Gradecu (Zagrebu).

Kad su se 1850. godine Gradec i Kaptol ujedinili u jedinstvenu gradsku cjelinu pod nazivom Grad Zagreb, mi u tržnicama bilježimo početak rada zagrebačkih tržnica. Dakle prva zagrebačka tržnica 1850. godine, nalazila se ispred Katedrale, točnije kod Kaptolske kleti, da bi koncem 19. st. bila preseljena na Trg bana Josipa Jelačića.
Godine 1928. Poglavarstvo Grada Zagreba donijelo je odluku o izgradnji središnje gradske tržnice na lokaciji Dolac 2, koja je dovršena 1930. godine. Te godine Grad osniva svoje poduzeće „Tržnice Zagreb“ u cijem sastavu se nalaze Tržnica Dolac (trbuh grada), Međašni plac-stara tržnica Kvatrić, Tržnica pod Črešnjom (Trešnjevački plac) i veletržnica sa središnjom zgradom-burzom roba, današnja Tržnica Branimirova.

Gradsko Poglavarstvo donosi akt pod nazivom „Tržni red na tržnicama“, kojim se regulira način i pravila trgovanja, odnos prema kupcima, kao i svi vidovi kontrole roba, od tržne, sanitarne, veterinarske i komunalne inspekcije, kako bi bila zajamčena kvaliteta i zdravstvena ispravnost namirnica.

Poslije II. Svjetskog rata, kako je rastao Grad, tako se povećava i broj zagrebačkih tržnica, da bi danas dosegao brojku od 22 tržnice na malo-raspoređene u svim gradskim četvrtima, plus Veletržnica, Hladnjača i Zelena tržnica.

Od 2000. godine, pojavom mega shopova na Tržnicama Zagreb mijenja se struktura prodavača-sve je više proizvođača, a sve manje obrta i trgovina – što pridonosi imidžu (brand-u tržnica), kao mjesto gdje se trže domaći, svježi i kvalitetni proizvodi.
Upravo ta činjenica vraća tržnicama njihov izvorni smisao, a on je: da smo mi jedino mjesto u gradu gdje se pouzdano mogu kupiti svježi domaći proizvodi, sezonsko voće i povrće, svježi sir i vrhnje, visoko kvalitetna svježa riba, meso i mesne prerađevine i razni proizvodi kojih se sjećamo iz priča naših baka.

Ovakav tržnički brand silno je važan za očuvanje zagrebačkog ugostiteljskog štiha, jer nema izvorne zagrebačke kuhinje bez opskrbe na tržnicama, gdje se u svakoj sezoni mogu pronaći svježe i kvalitetne namirnice.
Kada govorimo o turističkoj ponudi Grada Zagreba onda je Tržnica Dolac prvorazredna turistička destinacija, koju tijekom cijele godine pohode rijeke turista, očarani njenom posebnosti i ljepotom.

Znajući sve aspekte naših zagrebačkih tržnica, njihovu važnost za imidž i identitet Grada Zagreba, ne dvojimo u njihovu budućnost i naše zalaganje da im je osiguramo.


http://www.trznice-zg.hr/index.php

Eko zaštita bilja

Zamjena za insekticide za zaštitu protiv biljnih i lisnih ušiju te crvenog pauka na voćkama i povrću.
Uzmemo 50 dkg zrelih čili papričica. Ulijemo 1 litru mlake vode i pomiješamo te svu smjesu usitnimo (najbolje u mikseru). POZOR!!, čuvajte oči prilikom miksanja.
Možda niste znali ali u sprayevima koji se koriste u samoodbrani, glavna komponenta je čili papričica. Smjesu koju dobijemo usitnjavanjem u mikseru procijedimo kroz sitno sito, i prema potrebi još malo dodamo mlake vode.Tu smjesu ulijemo u prskalicu i time prskamo voćke, biljke i povrće.Smjesa će smrtonosno djelovati na insekte, a neće zagaditi okolinu.
Prilikom prskanja OBAVEZNO nositi masku za usta i zaštitu za oči.Prskati niz vjetar ili najbolje pri mirnom i tihom vremenu.Najbolje rano ujutro ili u suton.

Svibanj na OPG-u Huško

Srećom, loš sam prognozer i vikend je prošao bez večih posljedica po mojem carstvu. No, ono što se događalo narednih dana je nešto strašno. Hektolitri vode koji su pali na Lijepu našu su uništili sve što se dalo uništiti. Poplavljena polja, štale, domovi... Strašno. Meni nastradala paprika. I na kraju, kao da nije bilo dosta kiša, još je i temperatura pala za nekoliko stupnjeva previše. ( Pre)hladne noći su paralizirale sve. Bojim se kak bu to sve skupa ispalo ovu sezonu. Bojim se da ćemo svi imati škart robu koju ćemo biti primorani skupo cijeniti.
Danas je Tijelovo. Nema radova. Samo smo poslije podne brali za plac. Puževa ko u prići. Šteta kaj nismo u Francuskoj. Tamo bih mogao postati milijarder preko noći prodavajuči puževe. He,he, tko zna, možda mi to može postati izvozni adut.
Laku noć, moj napaćeni narode! Viđamo se skoro.

Pozdrav narode! Evo, nakon višemjesečnog odgađanja odlučio sam sa vama podijeliti svoje dane putem dnevnika rada OPG-a Huško.
Danas veselo od samog jutra. Onaj mali mulac od mog sina se sinoć dokopao ključeva od auta i morao sam alarmirati cijelu kuću u potragu za ključevima. Nakon jednosatne potrage , Danijela ih je našla u Patrikovom đipiću. Ta zna dijete da ključevi moraju u auto.
Na Trešnjavački plac sam kasnio cijeli sat i to mi je sve pošeremetilo. Morao sam preskočiti kavu a to nemože biti dobro ni za koga. No loš početak popravilo je dobro poslovanje tokom dana. Imam osiječaj da mi krug kupaca raste svaki dan i to me raduje. Nakon dugo vremena , opet se osječam korisnim na ovom svijetu.
Poslije podne sam proveo razvozeči gnoj po cijelom vrtu. Trinaest odojaka, dva stokilaša i jedna krmača nisu malo i mogu vam reći da sam imao što razvoziti.
Danijela i mamek su nabrale robu i sve je spremno za nove radne pobjede, a sad pravac tuš i u krpe, brzo će alarm označiti pet sati. Ako ćemo uopče spavati. Dok ovo pišem vani se gomilaju crni oblaci, a s obzirom na vručinu tokom dana strahujem od nevremena. Platenici su otvoreni i čeka me cijelonočno provjeravanje da se slučajno nebi digao kakav vjetar. No, to nije ni prva a sigurno ni zadnja takva besana noć. Takav je horoskop svima nama vrtlarima.
Laku noć, moj napačeni narode. Vidimo se skoro!

Blago nama, vrtlarima!

Jedan poznanik me neki dan šokirao izjavom: Blago vama vrtlarima, bar vama ne može biti loše. Ne kužim, rekoh, po čemu to? Pa , kaže on , vi dobro živite i masno zarađujete. Pa gle, veli, kila salate 15-2okn, pa matovilac 80-100kn, itd.... Ne bih ga ni spominjao da nisam došao do otkrića da tako misli večina ljudi. I to ne samo u gradu, nego i kolege ratari,voćari i ini poljoprivrednici .

Da, blago nama!

Blago nama što smo apsolutno zapostavljeni od strane države. Da nam se kolege ratari svaku jesen ne svađaju oko državnih poticaja ,ne bi ni znali da država daje poticaje, jer za povrtlare takve oblizeke ne postoje. Poticaji, subvencije, ili bilo kakve druge državne mjere ne postoje za povrtlare.

Blago nama što strojevi za proizvodnju povrtlarskih kultura koštaju više od saborske fotelje. Tako da nas je večina osuđena na motiku i klin!

Blago nama, što veći dio godine imamo što raditi. Što se dižemo prije 5 i završavamo poslije 21.

Blago nama što nas uništavaju veliki centri sa jeftinom, nižerazrednom robom. Što na jedinom mjestu gdje bi trebala doći do izražaja domaća , svježa roba, (Zgb. Tržnice) bolje prolaze šverceri raznih vrsta i uzrasta. Znate li da, kad bi maknuli švercere sa klupa, na jednom Zgb.placu nebi ostalo više od 20 prodavača? Ali to nikome ne smeta, ili nikome nije u interesu da se placu vrati onaj stari sjaj, sjaj oaze svježe ubrane salte, kelja,zelja.....

Blago nama što ........ Neću dalje. J

Nemojte me krivo shvatiti. Ja volim ovo što radim i nije mi teško, ali molim vas, nemojte me omaložavati. Nitko me na ovo nije tjerao i ne kukam, samo želim da shvatite da nam ne cvatu ruže, da nam nije upala sjekira u med. Ulaganja su velika a zarada mala. Kad se na kraju mjeseca zbrojim ispada da zaradim manje od prosječne plaće i da toliko ne volim to raditi odavno bih odustao.

Da, ništa mi nije ljepše nego kada se navečer vračam kući, umoran i strgan, kad zastanem ispod zalazečeg sunca i pogledam što sam taj dan napravio. Svaku većer tako zastanem na bar nekoliko minuta i uživam. I tada znam, da, blago meni. Ali ne zato što vrtim pare, nego zato što znam da sam živ, da sam nešto stvorio i sretan sam. Novce neka bere netko drugi, ali molim vas, nemojte me omaložavati. Ne radim to radi novaca ,nego iz iskrene ljubavi prema majci prirodi.

Branko Huško

Rođen 29.09.1948. god. u Tuheljskim toplicama. Rodni kraj napušta rano, već kao četrnaestogodišnjak. U dobi od petnaest godina počinje raditi kao vrtlar kod Gregorine u Savskoj opatovini. Kod Gregorine ostaje do vojske i kod istog se vraća poslije 1,5 godine služenja u JNA. No ne ostaje dugo , tek nekoliko mjeseci kad odlazi kratko u Njemačku a ubrzo potom u Sloveniju gdje ostaje neko vrijeme. 1969. se zapošljava u zagrebačkom Radijatoru. 1972. se usrećio mladom Stupnjarkom. Koju godinu kasnije , "76. ili "77. zapošljava se u Plivi a u slobodno vrijeme počinje obrađivati vlastiti vrt. 1980. počinje ozbiljnija proizvodnja te kreće prodaja na Trešnjavačkom placu, a 1981. podiže prve plastenike. Na Trešnjavci nema svoju klupu te se snalazi i smješta gdje god ima mjesta sve do 1984. kad napušta Plivu i skroz se okreće vrtu te time stječe uvjete za rezervacijom klupe. Dodjeljena mu je klupa br. 100 koju posjeduje i dan danas. Dakle, povrtlastvom se bavi već 47 godina a i danas , (i sa oštećenim kukom,koljenom, kralježnicom... ), je itekako aktivan u proizvodnji povrtlaskih kultura.

Razvoj povrtlarstva u Zagrebu

Po završetku Prvoga svjetskog rada, u Zagreb dolaze i bugarski vrtlari kao jedna veća skupina koja aktivno sudjeluje u životu Zagreba, a i šire. S njihovim je dolaskom i ponuda povrća na zagrebačkoj tržnici postala raznovrsnija i bogatija, jer su bugarski vrtlari sa sobom donijeli i ovdje počeli uzgajati pojedine vrsta povrća koje prije nisu poznavali ovdašnji ljudi. Njihov marljiv i samozatajan rad, njihovo poštenje ostavljaju duboki trag u svijesti Zagrepčana, pa se dugo vremena za svakog tko se bavio vrtlarstvom reklo da je “bugar”, bez obzira što on s Bugarima nije imao nikakvih veza. Tim su činom Zagrepčani odali svojevrsno priznanje bugarskim vrtlarima za njihov marljiv rad i za njihov doprinos kvaliteti življenja u Zagrebu.

Siječanj 2010

Čiča zima grize i ne pušta, no to je ritual koji nas prati iz godine u godinu. Okovano ledom naše carstvo izgleda pomalo otužno i kao da ni sama zemlja ne može dočekati da se probudi iz zimskog sna.
A i nama su živci pri kraju. Našopani od božićnih i novogodišnjih proslava čekamo napeti ,sa nestrpljenjem, prvo popuštanje minusa da se uhvatimo posla. Motike su naoštrene, mehanizacija nauljena i cirkus može početi.
Kroz nekoliko dana dolazi prva ovogodišnja serija sadnica, no otom potom. Vidimo se kroz par dana, valjda će do tad i malo zagrijati pa da napokon krenemo sa radovima.
Pozdrav iz zimskog brloga hacijende Huško

Sadnja rajčice

A evo došlo vrijeme za sadnju rajčice u našim krajevima.Naravno vani jer u plastenicima već cvate. Puno ljudi je već sadilo vani ali mi se ipak držimo onoga kako radimo već godinama a to je sadnja za 01.svibanj. Ova godina je posebna za mene jer sam prvi put ja samostalno pikirao flance. I , nije da se hvalim, ali flancu su ispali najbolji u zadnjih deset godina.Sam tok od sijanja do sadnje traje oko 60 dana.

Sadnica rajčice treba biti visine oko 30 cm, također čvrsta i temeljita sa šest do osam listova i prvim cvjetnim pupom koji nije otvoren.
Sadnja je jednostavna - iskopa se mali jarak, uspravite sadnicu i zagrnete rahlom zemljicom. Raspon sadnje ovisi o proizvođaću ali u prosjeku vam je to 3-4 sadnice na jedan metar kvadratni.

A onda tek nastupa pravi posao.Rajčica je jako osjetljiva i ona treba svakodnevnu brigu. Pinciranje zaperaka kod rajčice treba raditi svakog tjedna, oprezno da se biljka ne ošteti previše i ne zarazi sa truleži (Botrytis). Rajčica se u plasteniku najčešće uzgaja na jedan izboj na otvorenom dva (ovisi o gustoći sadnje). Zato se svi ostali postrani izboji koji se pojavljuju u pazusima listova moraju redovito uklanjati. Zaperci ne bi smjeli prelaziti dužinu od 5 cm.

Malo o "ja"

Da bih došao do "ja",moram krenuti (naravno) od mog tate i mame.Tata Branko je rodom iz Tuheljskih toplica, koje napušta još kao petnaestogodišnjak.Nakon kratkog lutanja bijelim svijetom, skrasio se kod starih Bugara na Savskoj opatovini gdje je stekao mnoštvo znanja i još više žuljeva.

Mama Marija je rođena stupnjarka.Kako su se našli zagorski vrtlar i stupnjarska puca ne znam,(mislim da ni njima to nije jasno) ali jesu.I tako kap po kap stigo moj brat Marijan,pa seka Martina i (šećer na kraju) ja-Renato.

Sagradivši kuću pokraj majčine rodne hiže u Stupniku, počinje era našeg imanja u malom. Nekoliko godina su radili malo u Plivi malo na vrtu, da bi osamdesetih godina prošlog stoljeća napustili Plivu i svu svoju pozornost posvetili povrtlarstvu.

Naš divni vrt je godinama svašta proživio, malo se širio, malo smanjivao. Danas imamo cca 5,000 m2 vrta.Neki zlobnici će možda reći malo, ali za mene je to najveći i najljepši vrt na svijetu, moje četvrto dijete.

JA
he,he....Prva asocijacija koja mi padne na pamet kad trebam sebe opisivati je - mulec! Živahno dijete,živahni momak i živahni suprug i otac. 29 mi je godina, završio sam trgovačku školu,odslužio svoje za domovinu u našoj vojsci i (kako to biva kod nas na selu) oženio jednu lijepu, mladu, vrijednu iz obližnjeg sela. Brojim djece - komada tri. Dvije dame i jednog čačinog hahara.

Mama i tata se polagano spremaju obijesiti motiku o klin, ali zato na scenu (laganim ali sigurnim korakom) stupa moja malenkost.

Ovim blogom ću vam pokušati dočarati ovaj moj (i samo moj,jedinstven) osječaj ponosa, zadovoljstva i radosti dok sam na tom svom planetu (mojoj rodnoj grudi,djedovini) , zelenom planetu - obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu Huško ( u nastavku bloga - imanje Huško iliti hacijenda ze Stupničkih šipkovina).